Nedavno sam imao/la priliku sudjelovati na jednotjednom tečaju za nastavnike u Helsinkiju u Finskoj, posvećenom povezanosti umjetne inteligencije (AI) i inkluzivnosti u obrazovanju. Glavni cilj bio je istražiti kako AI može pomoći nastavnicima u podršci učenicima s različitim potrebama — poput disgrafije, ADHD-a, poteškoća sa sluhom ili dispraksije — kako bi svaki učenik imao jednake mogućnosti za uspjeh.
Tjedan je započeo predstavljanjem i aktivnostima za upoznavanje, uključujući zabavnu aktivnost „Find Someone Who“, koja nam je pomogla da se brzo povežemo s kolegama nastavnicima iz cijele Europe i šire. Naša trenerica Mia upoznala nas je i s finskom kulturom — morskim specijalitetima, saunama, filozofijom sisu i avanturama u prirodi. Predstavili smo svoje škole i profesionalnu pozadinu prije nego što smo se posvetili kratkoj povijesti umjetne inteligencije i njezinoj sve važnijoj ulozi u obrazovanju.
Detaljnije smo proučavali kako umjetna inteligencija može odražavati stereotipe. Primjerice, kada je AI dobio zadatak generirati slike finskog učitelja ili učenika, rezultati su bili vrlo uski i stereotipni, učvršćujući predrasude povezane s kulturom i etničkom pripadnošću. To je potaknulo raspravu o rizicima pretjeranog generaliziranja i važnosti promišljenog korištenja AI alata u nastavi. Posebno zanimljiv dio bio je upoznavanje s Muminima, omiljenim finskim književnim likovima koji simboliziraju inkluzivnost i prihvaćanje — inspirativan podsjetnik za našu nastavničku praksu.
Treći dan upoznali smo praktične alate osmišljene za podršku inkluzivnosti, poput Microsoftovog Interpreter Agenta, koji omogućuje prijevod u stvarnom vremenu pa čak i imitira glas govornika na drugom jeziku. Razmjena iskustava s kolegama pokazala je kako takvi alati mogu pomoći učenicima s jezičnim ili komunikacijskim poteškoćama. Izvan nastave, istraživanje otočne tvrđave Suomenlinna, koja se nalazi na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine, pružilo nam je miran predah od rada.
Ovaj dan bio je usmjeren na nastavne modele koji potiču razvoj učenika. Učili smo o SMART ciljevima (specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni i vremenski određeni) te kako postaviti jasne ishode učenja. Drugi važan koncept bio je model „stretch zone“, koji potiče nastavnike da učenike izazovu izvan njihove zone komfora, ali bez stvaranja prevelikog pritiska. Također smo proučavali finski obrazovni sustav, poznat diljem svijeta po jednakosti, pristupačnosti i poštovanju prema nastavnicima.
Posljednji dan održan je u knjižnici Oodi, modernom kulturnom središtu Helsinkija koje više podsjeća na društveni centar nego na tradicionalnu knjižnicu. Nakon obilaska usredotočili smo se na praktične zadatke, poput osmišljavanja nastavnih planova koji uravnotežuju zonu komfora, zonu razvoja i zonu panike. U grupama smo rješavali studije slučaja — primjerice kako podržati učenika s poteškoćama sluha — kombinirajući empatiju, nastavne strategije i AI alate poput titlova u stvarnom vremenu i vizualnih pomagala. Otkrili smo i dodatne nastavne resurse poput Suno, Magic School, Edpuzzle i Diffit. Tečaj je završio podjelom certifikata, zajedničkim druženjem i srdačnim oproštajima.
Tečaj nije bio samo informativan, već i vrlo inspirativan. Vratio/la sam se s dubljim razumijevanjem mogućnosti, ali i ograničenja umjetne inteligencije u obrazovanju, kao i s novim strategijama za stvaranje inkluzivnijeg razrednog okruženja. Posebno me dojmila ravnoteža između teorije i prakse: o inkluzivnosti nismo samo razgovarali, već smo je aktivno primjenjivali kroz aktivnosti, grupni rad i studije slučaja. Također sam cijenio/la kako su kulturni elementi — poput priče o Muminima, finskih tradicija i posjeta knjižnici Oodi — bili uključeni u program, pokazujući da inkluzivnost nadilazi učionicu i postaje dio svakodnevnog života.
Možda najveća vrijednost ovog iskustva bila je razmjena ideja s nastavnicima iz različitih zemalja. Slušanje njihovih perspektiva, izazova i kreativnih rješenja podsjetilo me da je inkluzivnost globalni zajednički cilj, a umjetna inteligencija može imati važnu ulogu ako se koristi promišljeno. Vratio/la sam se kući motiviran/a primijeniti naučeno, eksperimentirati s novim alatima i nastaviti izlaziti iz vlastite „stretch zone“ kao nastavnik — baš kao što želim potaknuti i svoje učenike na njihovim obrazovnim putovanjima.