Šetnja starom gradskom jezgrom s Jantarom

Piše: Iva Meštrović, profesorica

Nakon što je padala cijelo jutro, kiša je odlučila stati točno na vrijeme. Prije naše valentinovske ture splitskom starom jezgrom oblaci su se razišli i pustili sunce da malo obasja naše ulice.

Neke je vrijeme obeshrabrilo, a mi, najoptimističniji smo se okupili u Đardinu. Spremno smo dočekali Baldu, našeg vodiča koji nam je dao mape kako bismo se i na njima naučili dobro snalaziti. Pa smo krenuli, od početka, od cara Dioklecijana i njegove “kućice za penzionerske dane”. Budući da smo se nalazili kraj Grgura Ninskog naši su đaci naučili da se on borio za upotrebu hrvatskog jezika umjesto latinskog, a već su otprije zašto mu je onaj palac tako sjajan.

Spustili smo se do Zlatnih vrata. Iako nisu stvarno zlatna, monumentalna su i bila su glavna vrata palače. Tu smo čuli za “ljudolovku”, pet niša u koje je Dioklecijan smjestio sculpture boga Jupitera, sebe i tri cara koja su uz njega vladala budući da je veliko carstvo podijelio na četiri dijela, ali i za najmanju crkvu na svijetu koja se nalazi točno iznad ulaza, crkvica sv. Martina.

Glavnom ulicom, viom Cardo, koja je bila srce, žila kucavica palače, kako joj i samo ime kaže spustili smo se prvo do kinoteke Zlatna Vrata, pa onda do male zelene površine u palači. Tu smo naučili što je tiramola ali i vidjeli glavu sfinge. Nedaleko od toga vidjeli smo i muslimanski molitveni prostor i treću najstariju sinagogu na svijetu. Bosanskom smo se ulicom spustili do Pjace i najstarije knjižare u gradu, Morpurgo.

Prošavši kroz željezna vrata prošetali smo se natrag do Papalićeve palače u kojoj se nalazi Muzej grada Splita i do rodne kuće Marka Marulića, autora Judite, prve knjige na hrvatskom jeziku. Spustili smo se do Peristila i saznali kako je današnja katedrala sv. Duje nekad bila mauzolej za Dioklecijana i njegovu ženu Prisku, a zvonik je nastao, naravno, mnogo kasnije. Vidjeli smo Jupiterov hram, prošli kroz Vestibul i ušli u Dioklecijanov dnevni boravak. Na putu za podrume, prošli smo i kroz najmanju ulicu na svijetu, Pusti me proć’ i saznali što je tako dobro očuvalo podrume. To ćete morati pitati naše đake, sigurno su zapamtili :)

Kroz podrume smo došli do Rive gdje su na maketama nekadašnjeg i današnjeg Splita naši đaci pokazali koliko su dobro zapamtili gdje je što. Tada se naša tura približila kraju. Na povratku smo na Voćnom trgu vidjeli i kip Marka Marulića, a u Bosanskoj ulici i Tradiciju s najfinijim sirnicama u gradu.

Ponovo kraj Zlatnih vrata, Baldo nas je u maniri pravog učitelja ispitao, a ja se odmah bacam na smišljanje aktivnosti da ovo što smo naučili prenesemo i ostalima.